FLEKOVANJE ZIDOVA

flekovanje zidova1

Kako rešiti problem s popravkama boje na okrečenom zidu?

U sveže okrečenu prostoriju, recimo, treba uneti ili vratiti nameštaj. Tom prilikom moguće je da se zid malo ošteti ili zaprlja i tada moramo da, što bi majstori rekli, flekujemo zid. Šta možemo da uradimo, a da se razlika što manje primeti?

Ukoliko oštećenje nastane odmah posle nanosa boje, moguće je farbom koja je korišćena za krečenje dobiti istu nijansu na zaprljanom mestu. Da bi se dobila ista mustra kao na zidu, neophodno je da majstor koristi isti alat kojim je prethodno bojio taj zid. Onda možemo očekivati da se razlika ne primeti.

Sve, naravno, zavisi od stepena zaprljanosti ili oštećenja, ali i od prethodne pripreme zida za farbanje – da li je dobro gletovan ili nije, da li je postojeća farba na zidu koji se prefarbava disperzivna ili poludisperzivna itd.

Kada se boja potroši, a oštećenje je nastalo neposredno posle krečenja, onda je teško napraviti istovetnu nijansu i zato je tada i najteže flekovati. U tom slučaju flekovanje poludisperzijama teško se može izvesti. Disperzijama i lateksom je lakše učiniti sitnu popravku, a za to je potrebno da kupimo makar litar iste boje.

Najveći problem nastaje kada se to dogodi prilikom menjanja prozora ili vrata, a nemate staru boju kojom ste krečili prostoriju. Tada je teško izvesti flekovanje a da se ne primeti razlika. Zato je možda najbolji savet da se ceo taj zid ponovo ofarba. Broj slojeva ne utiče na nijansu, tako da će boja prekrečenog zida biti usklađena sa onom na ostalim zidovima.

Sve su to faktori od kojih zavisi da li će popravka zida uspeti. Kako kažu stručnjaci, najduže vreme popravke, a da se ne primeti razlika, jeste 15-30 dana. Naravno, uspeh zavisi i od boje kojom je farban zid. Ako je u pitanju neka svetlija nijansa, onda će se popravke manje videti, dok je problem veći kod tamnih boja, jer može doći do odstupanja, naročito ako se boja ponovo pravi. Zato je najbolje jedno vreme čuvati kantu boje kojom je krečeno. Flekovanje treba da se radi u jednom nanosu.

 

Loša pokrivenost ili šarenilo na zidu

Da bi zid bio ravnomerno ofarban, najvažnije je, pre svega, da se dobro osuši sve što je na njemu urađeno – bilo da je u pitanju podloga bilo nanošenje boje. Majstori najviše greše kada ne prave dovoljnu razliku između nanošenje podloge i prve i druge ruke krečenja.

Za podlogu je potrebno manje boje i veoma je bitno da se ona dobro i ravnomerno nanese. Ako se to ne uradi, javiće se takozvana pomorandžina kora, koja se golim okom ne vidi, ali pravi problem kod nanošenja boje. Podloga treba da se suši najmanje pet-šest sati i tek posle toga može se farbati.

Prva ruka mora dobro da se osuši. Naravno, sve zavisi od klimatskih uslova, doba godine, uslova grejanja u samoj prostoriji i dr. Zbog toga je najsigurnije sačekati 24 sata. Tada možemo biti sigurni da se neće javiti razlike u nijansama, niti fleke na zidu. Osim toga, važno je i čime se nanosi boja. Odabir valjaka igra važnu ulogu u postizanju ravnomernog krečenja, te je zato najbolje uzeti končani valjak prečnika 0,7-1cm. Preporuka je da se jedan zid kreči najviše sedam puta.

Ako se prvo farba poludisperzijom, odnosno ako je prva boja do zida bila poludisperzija, pa su se nakon nje nanosili slojevi disperzije ili lateksa, onda može doći do ljušćenja farbe i razlika. Ukoliko je disperzija ili lateks prva boja, onda je sigurnije i lakše prefarbavati bilo kojom drugom bojom, poludiseprzijom, disperzijom ili lateksom.

Svetle boje uglavnom ne ostavljaju neravnomernosti na zidovima, dok su tamne nijanse osetljive na šarenila. Žuti, crveni, narandžasti, zeleni i plavi tonovi koji se dobijaju od organskih pigmenata daju lošu pokrivenost. Na primer, kada se ne nanese pravilno, crvena boja marlboro ili ferari boja ne ispadne crvena, već tamnoroze, sa svim greškama poput šarenila i vidljivih tragova valjka.

Postoje gotove baze za svetle ili tamne lateks farbe koje omogućavaju da se takve greške ne dese. Možda je najbolje rešenje za sve kasnije radove, pa i pomenuto eventualno flekovanje, takozvana blokada podloge – temeljna predboja nakon koje se nanose željene boje i dobija postojana i ravnomerna boja na zidu. Dobija se tako što se u belu, u odnosu 1:1, stavlja boja kojom će se zid farbati kasnije (žuta, crvena, zelena).

Neravnomerne boje na zidu javljaju se zbog nepoštovanja uputstva u odnosu razređivanja farbe. Velika je greška razređivati boju više nego što je preporučio proizvođač. To se, nažalost, često dešava, a rezultat je neujednačena boja na zidu.